Dođete kući s posla potpuno iscrpljeni. Nemate snage ni za stvari koje inače volite, teško se koncentrišete i već u nedjelju razmišljate o ponedjeljku.
Prva pomisao može biti: „Posao me potpuno iscrpio.“
Ali šta ako na poslu zapravo nemate previše obaveza? Šta ako vas umara upravo suprotno: isti zadaci, premalo odgovornosti, osjećaj da stojite u mjestu i da ono što radite više nema nikakvu vrijednost za vas?
Burnout i boreout mogu izgledati slično, ali iza njih stoje različiti razlozi. Burnout se najčešće javlja kada je posla i pritiska previše, dok boreout nastaje kada posao dugo nije dovoljno zanimljiv, izazovan ili smislen.
WHO burnout definiše kao profesionalni fenomen povezan sa hroničnim stresom na radnom mjestu koji nije uspješno riješen. World Health Organization Istraživanja boreouta, s druge strane, izdvajaju nedovoljnu količinu posla, slabu stimulaciju i osjećaj da znanje i sposobnosti ostaju neiskorišteni.
I jedno i drugo može vas dovesti do toga da pomislite: „Ja više ne mogu ovako.“ Razlika je u tome zašto ste došli do te faze.
Burnout: kada je svega previše
Najlakši način da objasnimo burnout je kroz Majin primjer. Maja vodi nekoliko projekata istovremeno. Poruke joj stižu i poslije radnog vremena. Rokovi se preklapaju, kolega je otišao iz firme, a njegov dio posla privremeno je prešao na nju. U početku uspijeva, nekako sve stiže.
Ostaje malo duže. Radi brže. Provjerava e-mail uveče. Vikendom „samo završi nešto sitno“.
Nakon nekoliko mjeseci više se ne osjeća kao osoba koja ima napornu sedmicu. Umorna je gotovo stalno. Teško se koncentriše, počinje da griješi na stvarima koje joj ranije nisu predstavljale problem i sve češće reaguje sa: „Nije me više briga.“ Ovakvo Majino stanje možemo opisati kao burnout. Maji ne nedostaje posla. Ima ga previše.
👉 Tražite nove poslovne prilike? Posjetite sajt agencijaspektar.com/ i pretražite aktuelne oglase za posao
Boreout: kada posla nema previše, ali vas ipak troši
Sada zamislimo Mladena. Mladen radi osam sati dnevno, ali mu za stvarne obaveze često trebaju tri ili četiri sata. Ostatak vremena provjerava e-mail, otvara iste izvještaje, čeka novi zadatak i pokušava da djeluje zauzeto.
Posao koji je nekada prihvatio kao dobru priliku već dugo mu ne donosi ništa novo. Zna da može više, ali mjesecima dobija iste jednostavne zadatke. Ne uči, ne napreduje i nema osjećaj da je ono što radi posebno važno.
Na kraju dana ipak odlazi kući iscrpljen i počinje da pita sam sebe: „Kako mogu biti ovako umoran kada danas skoro ništa nisam radio?“
Upravo u tome je suština boreouta. Problem nije nužno u količini obaveza, već u dugotrajnom osjećaju nedovoljne angažovanosti, monotonije i neiskorištenosti.
Istraživanja pokazuju da nedovoljno zahtjevan i monoton posao može biti povezan sa konstantnim nezadovoljstvom, mentalnim umorom i manjkom motivacije.
Burnout i boreout mogu izgledati veoma slično
U oba slučaja osoba može osjećati:
- umor
- pad motivacije
- teškoće sa koncentracijom
- razdražljivost
- otpor prema odlasku na posao
- osjećaj da joj radni dan traje beskonačno
- sve manju povezanost sa poslom.
Zbog toga nije uvijek jednostavno odmah prepoznati šta se dešava.
Kako prepoznati razliku?
Najjednostavnije je da pogledate šta vas tokom radnog dana najviše troši. Kod burnouta su to često preveliki zahtjevi: mnogo zadataka, stalni rokovi, pritisak, odgovornost, nedostatak odmora i osjećaj da posao nikada nije završen.
Kod boreouta su češći premalo zadataka ili nedostatak smislenih aktivnosti: monotonija, premalo posla, zadaci daleko ispod vaših sposobnosti, odsustvo razvoja i osjećaj da vrijeme samo prolazi.
Možete sebi postaviti jednostavno pitanje:
Da li sam iscrpljen zato što posao stalno traži više nego što mogu dati ili zato što već dugo ne traži gotovo ništa od onoga što mogu dati?
To pitanje vam može pomoći da bolje razumijete šta vas na poslu zapravo iscrpljuje.
Zašto boreout nekad teže prepoznajemo?
Svakome se dogodi spor dan. Nekada nema dovoljno zadataka. Nekada radimo nešto monotono. Nekada nam jednostavno nije do posla.
To samo po sebi nije boreout.
O ovom problemu možemo govoriti kada se stanje ponavlja i traje, a osoba sve češće osjeća da njeno znanje nije iskorišteno, da se ne razvija i da je emocionalno sve udaljenija od onoga što radi.
Kada neko radi dvanaest sati, stalno je pod pritiskom i ima pet rokova istovremeno, nije teško razumjeti zašto je iscrpljen.
Kod boreouta se često javlja drugačija reakcija: „Pa šta ti nedostaje? Nemaš puno posla.“ Upravo zbog toga osoba može početi da preispituje samu sebe.
Možda misli da je nezahvalna. Lijena. Nemotivisana. Da bi trebalo da bude zadovoljna zato što posao nije stresan.
Ali premalo zahtjeva nije nužno isto što i dobar posao. Čovjeku nije potreban samo posao koji ga ne preopterećuje. Većini ljudi potrebno je i da koriste svoje sposobnosti, imaju određenu odgovornost i vide razlog za ono što rade..
Nije svaki umor znak da treba odmah dati otkaz
Jedna loša sedmica ne znači burnout. Nekoliko dosadnih dana ne znači boreout. Mnogo je važnije koliko dugo stanje traje i koliko utiče na vas i izvan posla.
Ako se mjesecima budite sa otporom prema poslu, osjećate stalnu iscrpljenost, teško funkcionišete i nakon odmora ili primjećujete da se ovakvo stanje odražava na san, raspoloženje i svakodnevni život, nemojte sve svesti samo na pitanje posla.
Slični simptomi mogu se pojaviti i kod drugih zdravstvenih i mentalnih stanja. Razgovor sa ljekarom može pomoći da se utvrdi šta se zaista događa.
👉 Tražite nove poslovne prilike? Posjetite sajt agencijaspektar.com/ i pretražite aktuelne oglase za posao
Možda problem nije u tome što „ne volite da radite“
Ponekad osoba koja je nekada bila veoma angažovana počne misliti da je postala lijena. A onda promijeni projekat, dobije veću odgovornost ili pređe na drugi posao i energija se vrati.
To je važna razlika. Nije isto kada nemate volju ni za šta i kada već dugo nemate volju za posao koji vas više ne ispunjava.
Burnout i boreout mogu završiti istom rečenicom: „Ne mogu više ovako.“
Ali kod burnouta iza ove rečenice često stoji: „Previše je“ a kod boreouta: „Ovo mi više nije dovoljno.“
Upravo razumijevanje te razlike može biti početak odgovora na pitanje šta dalje.
Autor:: Nikolina Nedinić
Vođa projekta “Karijerno savjetovanje”